OBRANA I ZAŠTITA OD GLUPOSTI

ponedjeljak, 23.01.2012.

Bježim u Svemir!

U borbu protiv ove krize krenuli smo vrlo oštro i odlučno. Cijena litre goriva skoro ka litra maslinovog djevičanskog (rekli bi mi na baušteli "nepojebanog") ulja. Sprema nam se toliki PDV ka da smo kakva afrička država čija se ekonomija bazira na izvozu pješčanih satova. Cijena struje tolika ka da imamo jednu elektranu u kojoj dvojica lopatama za snjeg ubacuju ugljen. A plaće? Plaće il nema il je njena vrijednost obrnuto proporcionalna struji – znači manja. I onda kažu "Ode mlad čojk iz Rvacke!". Dobro da uopće ima i noge pa da može i otić...kakva je situacija treba bi ispuzat iz zemlje.
Kad sve to sagledam, najradije bi da me otmu vanzemaljci. Zapravo, nemaju oni mene što ni otimati. Vi koji pratite ovaj blog, znate da sam ja tolko puta otet da imam gore i rodbine. Ovaj put nebi bio otet, neg bi ih ja zvao direkt u svemir da dođu po mene...
Likovi u priči:
Milan – svemirac
Joso – svemirac
Krule – ja, jebem ga

- Alou!?
- E?
- Krule je.
-Oooooooo Krule kućo stara. Kako je?
- Nikako. El Milan tu?
- Milan? Evo ga u radioni...leži pod tanjurem...ošli ležajevi na tanjuru pa sad nešto gvinta gedorama, jebe mater svoju vanzemaljsku, što li već radi.
- Dajde mi ga na telefon majke ti!
- Čekaj...MILANEEEEE...evo zove ovaj tvoj sa Zemlje, treba te nešto
(Dolazi Milan)
- Alo? Ko smeta?
- Krule je
- Ooooo Krule!
- Što mi veli ovaj na centrali dat je tanjur u kvaru?
- Ma neki dan sam se pjan ka podvodna mina zabio u neku brinu...probio zdjelu sa tekućinom za WARP pogon pa sad delam.
- A ovaj veli ležajevi?
- Ma što šupak zna o tanjuromehanici...negooo...što ti treba?
- Ma zovem te ako ikako moš doći po mene?
- Gdje po tebe?
- A gdje? - na Zemlju jebem ga.
- Idem u petak kod zubara na Jupiter pa bi moga navratit. A?
- Aj molim te, nemoj zaboravit.
- Aj navratim. El što ozbiljno?
- Je...al kad dođeš objasnim ti.
- Aj. Al kad dođem vodiš me u Konzum.
- Konzum!?
- A-a...zadnji put sam se zasra od neke hrane tamo.
- Koje hrane?
- Ne znam...nešto hrskavo...ne znam kako se zove.
- Baš u Konzumu?
- Baš u Konzumu
- Kolko si platio to?
- Po komadu 28 kuna
- Pa jebem ga ja...to si jeo pečeno pile!
- Jes, tako je – pečeno pile. 47 komada sam pojeo...Joso jedva 30.
- Joso!? Di je on majke ti?
- Eno ga polaže za kapetana matičnog broda. Baš mu mali postao punoljetan...pa smo se u subotu zasrali od alkohola, tad sam i razbio tanjur.
- Znači mali mu napunio 18
- Što 18?
- Pa godina
- Kakvi 18? Nijet ovo Zemlja. Mali mu napunio ravno 140 godina.
- Hm...
- Aj da ne trošiš telefon...aj vidimo se u petak
- Aj
- Aj

(Petak...slijeću na gradilište, baš oko marende kad nema nikog...sam sam)
- A sunce ti jebem skoro se u Mjesec ne zabi!
- Što je bilo Milane!?
- Sunce tuče u oči i jeba mater...što misliš da sam ga vidio? - aha...u zadnji tren. Još ova budaletina od Jose navila narodnjake...ama em sljep em gluh.
- Slušate narodnjake u tanjuru!?
- Ma to Joso jebem ga škrbava. Sletili neki dan u Zagreb kraj nekog kazališta...i ja reko Josi da ode u Konzum po 80-tak komada onih...onih...hrskavih...onih...
- Pečenih pilića?
- E to to!
- I?
- Što i? Budala donjela 80 narodnjačkih CD-a. Što kreten zna što je pile a što CD.
- Ma jebo to. Slušaj Milane. Ja bi da me uzmete sasobom gore.
- Gdje gore?
- A ne na tavan jebla ga općina! Pa gore...no...u Svemir!
- A što? - ovdje ti nije dobro?
- Jel znaš ti pošto benzin ovdje?
- Pošto?
- 10 kuna i 30 lipa!
- Ajajajajajaja
- Znaš kolki PDV spremaju?
- !?
- 25%
- Ajajajajajajajaj
- Struja!?
- Pucaj?
- Nemam pojma al znam da je skupa
- Ajajajajajajajaj
- Znaš pošto burek?
- Burek?... Burek?... To mi poznato? Ma el to ono sa sirom?
- Je
- E je kurac...burek je sa mesom ovo je sirnica.
- Aj ne jebi me sad i ti Milane pička mu materina.
- Bio ja ubosni...znaaaa Milan razliku. Pošto onda "burek"?
- 12 kuna
- 12 kuna!?!?!?!?
- Daaaaaaaaaaaa da moj Milane.
- To stvarno nije u redu. Pa što ne jedete piliće iz Konzuma?
- Jebo te Konzum da te jebo...oš ti meni pomoć il ne?
- Gledaj vako sad moj Krule...ti i sam znaš da sam ja nekoliko puta bio u Rvackoj...el tako?
- Tako je Milane.
- El ti znaš da sam ja jako dobro upućen u rvacke prilike?
- Znam Milane
- E sad ćemo ti i ja vidjeti što mi prvo možemo učiniti da tebi ovdje bude dobro a tek onda ako to ne upali, vodimo te gore.
- Dooobro Milane.
- Sad čekaj da zovnem Josu...JOSOOOOOOOOOOO...DONESIDE MI PRIRUČNIK ZA RVACKUUUUUUUUU!
- Milane kakav priručnik jebo li te priručnik!?!?
- Prvo ćemo po priručniku da prođemo jel se tebi ikako može pomoć a da ti bude dobro u Rvackoj! Nema majko...ima priručnik za to. Pa mi u Svemiru znamo kako se to kod vas radi...zato smo napravili priručnik za svaku zemlju. (Joso mu dodaje priručnik). Hvala Joso i jebale te slušalice na uhu i narodnjaci...tinitus dobio dabogda.
- Onda Milane...što piše u priručniku za uspjeh u Rvackoj?
- Evoooo...prvo pitanje iz priručnika za uspjeh u Rvackoj! Imaš li ti Krule koga u općini?
- Kako koga?
- Evo piše u priručniku – rođaka...kuma...šogora?
- Nemam jebli te oni.
- Evo piše u priručniku da posla u općini nikad dobit nećeš. Ajmo dalje.
- Imaš li ti para da kome platiš da te zaposli u državnoj službi?
- A!?
- Što A? Tako pita priručnik za Rvacku! Imaš il nemaš?
- Kakvi jebeni para. Ja da imam para nebi ti staja ispredmene! Ma kaki je to priručnik jebo li te on.
- Čeeekaj...još nismo gotovi. Evo piše u priručniku da ako nemaš para da nikad neš radit u rvackim autocestama. Ajmo dalje. Jesil u HDZ-u?
- HDZ-u!?
- Tako piše u priručniku.
- H D Z- u!?
- Da...HDZ-u što god to značilo...čekaj...ima objašnjenje sa strane "HDZ = stranka"...aaaaaaa stranka, kužim kužim.
- Nisam.
- Dooobro...i tu pišem NIŠTA. Jesil u SDP-u?
- Milane?
- Što je?
- Jel ti to mene malo jebeš?
- Nu vidi i pročitaj na glas što piše u priručniku...ajde...čitaj!
- "Kandidata za transport u Svemir pitajte ima li koga u SDP-u. Ukoliko je odgovor negativan kandidat dobiva 20 bodova" Milane...sunce ti jebem kakvi su to bodovi?
- Odgovaraj na pitanja paš sve saznat na vrijeme. Onda, jesil u SDP-u?
- Ama nisam u SDP-u...nisam nigdje!
- Što si reko ovo zadnje!?!?
- Koje zadnje?
- Da nisi....?
- Nisam nigdje!
- Bravo! To je baš bilo sljedeće pitanje..."Jel kandidat u bilo kojoj stranci?"...dooobro, još 20 bodova. Ajmo dalje. Znaš li krasti?
- Krasti?
- Da krasti. Tako piše.
- Ne znam dal znam karasti.
- Kako ne znaš jebem ga ja!?!?
- Pa nisam nikad ništa ukra.
- Aj pišem NE ZNA. Ajmo dalje. Znaš li se uvlačiti u šupak?
- Doslovce ili figurativno?
- Ovdje piše "Ukoliko kandidat pita DOSLOVCE ILI FIGURATIVNO zahtjevajte od njega odgovor u obje situacije"
- Ni jedno ni drugo.
- Ček sad da saberem bodove...20+20...+20...nije u HDZ-u, znači + 200...nije u SDP-u...+ 50...o jeeeeeeeeeeeeebo teeeeee....pa ti stari moj ne da nemaš ovdje što tražiti...ti si totalni propalitet...nego da te odma pitam – jesi spremio stvari?
- Idemo!?!?!?
- Po ovom zbroju bodova...meni se čini da si se ti rodio il u krivoj državi, il živiš na totalno krivi način.
- Jebe mi se Milane...samo me trpaj u tanjur.

Sjeo bi u tanjur...krenuli bi...a ispod mene bi bila Rvacka...
- Krule?
- Što je Milane?
- Jel ti žao što ideš?
- Kolko sam bodova sabrao?
- Preko 300
- Onda nije!

23.01.2012. u 21:20 • 14Reci i ti nešto • Printaj i djeli po selu • #

utorak, 10.01.2012.

Ljudi, evo knjige!

Poštovano čitateljstvo ovog bloga.
Nema više zajebancije. Počeo sam sa uređivanjem one svoje milion puta spomenute knjige i ista bi se tiskala krajem 2. mjeseca a u distribuciju bi išla početkom 3. mjeseca. Trebala je ona biti i prije...al uvijek nešto...il me oteli vanzemaljci...il previše posla na baušteli...il sam bio na odmoru u Sjevernoj Koreji...il sam sa medvjedima po Kapeli žvakao buniku i pjevao kubanske revolucionarne pjesme. Sve se to sad smirilo a meni se ukazala prilika napraviti obećano.
Sad što se tiče same knjige...pa imat će oko 150-160 stranica a u njoj će biti stari tekstovi + novi nikad objavljeni. Dimenzije knjige, ako se dobro sjećam, će biti 15 x 21 cm...a uvez knjige je šivani sa tvrdim koricama. Zbog skromnog budžeta, namjenjenog tiskanju knjige, broj primjeraka će biti ograničen na 150 primjeraka. Tematika u knjizi?...pa onaj tko čita ovaj blog, već zna što ga čeka a knjiga je zapravo i namjenjena vama, stalnim čitateljima bloga "Obrana i zaštita od gluposti" i obuhvaća 3 godine moga rada na pisanju tekstova sa raznoraznom tematikom...ovaj put tekstovi ukoričeni i u papirnatom obliku. Knjiga kao knjiga ima prednosti nad internetom jer npr. na wc ne možeš odnjeti ekran pa tamo čitati...ne možeš ekran nositi sa sobom u kauč, u koji se zavališ nakon nedjeljnog ručka...ekran ne možeš nositi ni u šumu kad ideš krasti drva...a ono najbitnije – kad nestane struje, ekran totalno gubi smisao. Meni je osobno ovo izazov i lagao bih kad bi rekao da me tiskanje ove knjige ne veseli.
Što se tiče pitanja – "A kako ja mogu kupit knjigu i kako će knjiga doći do mene?" Unutar Hrvatske knjigu šaljem poštom i nema apsolutno nikakvih problema a što se tiče inozemstva, ko bi reko al isto nema problema. Cijena? - 80 kn plus poštarina koja je unutar RH oko 10 kn.
U svakom slučaju...mail je bloger.krule@gmail.com pa se javite...rezervirajte si koji primjerak a ja vam sve objasnim putem maila.
Ja sad moram ići. Kupio sam pečeno pile kod Todorića u konzumu a želudac mi se od gladi zaljepio za kičmu. Ovo malo što sam ga črpnuo dok sam pisao ovaj tekst mi govori da je pile prije pečenja prošlo kroz kompletan pogon paške solane jer je slanije od 2 kile soli.
Pozdrav svima...i mejlamo se! ;)

10.01.2012. u 20:07 • 14Reci i ti nešto • Printaj i djeli po selu • #

subota, 07.01.2012.

Kruha i igara

Ja mislim da ne postoji čovjek u ovoj našoj državi koji nije gledao onaj film GLADIJATOR. Glumi Russell Crowe. Ma onaj film gdje on mačem piči po seoskim i rimskim arenama i naganja mačke...lavove i tigrove. Onaj ludi car non stop na njega pušta te mačkurine a on svaku dočekao na onaj svoj mač i to kirurškom preciznošću. Čak mislim da je onom jadnom tigru u jednoj sceni i odreza jaja, a možda i nije. Ne znam ko glumi rimskog cara, al car je bio frajer ipo. Jebalo se njemu za Rim i rimsko carstvo On je po cjele dane sjedio ka tuljan u onoj svojoj VIP loži, žvaka buniku i baca one gladijatore onim mačkurinama da ih pojedu. Arene bile prepune ljudi koji su vrištali od sreće, ka da im je ukinulo porez, kad bi mačkurina pojela kojeg gladijatora. Znali su se gladijatori boriti i protiv drugih ljudi koje bi car naprdio, pa se znalo desiti da gladijator i porazi suparnika a onda se čekalo carevo "palac gore"...ili "palac dolje". Kad bi i došlo do toga, onda se car morao onako nažvakan bunike dići iz onog svog tapeciranog stolca i dogegat do ograde. Onda bi on, ka da se tek probudio, pogledao u onaj ludi napaljeni narod....i morao odlučit...dal palac gore il palac dolje. Ako bi išao palac gore, a nije išao nikad, onda bi mu narod jebava majke jer narod je došao vidjet kubik ipo krvi...pa je znao car da će mu narod jebavat majke pa bi uvijek spuštao palac dolje...ili ti prevedeno – ode glava nekom dolje u areni. Onda bi jači gladijator digao mač u zrak, sa oštricom uperenom u glavu budućeg pokojnika...narod bi bio u ekstazi...Car bi sa palcem, kojeg je maloprije okrenuo prema dolje, kidao grožđe i sumanuto ga trpao u usta...a budući pokojnik bi ležao na podu i brojao svoje zadnje sekunde dok su mu pred očima letjele scene iz života.
To je ono rimsko – "kruha i igara". Istina Bog od tada je prošlo iljadu i nešto godina al to "kruha i igara" je popularno i dan danas. Mi nemamo Cara...al sve ostalo nam je isto. U našem "carstvu" odavno ne cvjetaju ruže. Di nema ruža...nema ni pčele da oprašuje...a di nema pčele...nema ni jebenog meda...a di nema meda, ne teče ni mlijeko (znate ono – "med i mlijeko"). Neki dan čitam članak na internetu kako djelatnici osiječke zračne luke ne primaju plaću već 3 mjeseca a za koji dan isključuju struju kompletnom aerodromu. Sigurno ne zato što uredno plaćaju račune za struju. I sad je za očekivat da će se avioni u Osijek spuštati na gradski trg jer jebi ga...pilot vidi da nešto žmirka, što on kurca vidi sa 2 000 metara visine da je to okićen bor na gradskom trgu. Svaki dan gledamo kako neki radnici organiziraju "društvene večeri" po nekim šatorima a u među pauzama tombole i monopolija traže svoje zaostale plaće. Isto tako nova VLADA najavljuje povećanje PDV-a na 25%. Najjavljuju i prodaju autocesta...šuma...rijeka...oblaka...suvog lišća...kiše...ama sve prodat. Pitali ih novinari da zašto sve prodat, kažu U GOVNIMA SMO I NEMAMO NOVACA.
I tako ležim ja gledam tevejac...prebirem po jajima kroz rupu na gaćama...kad na tevejcu "Snježna kraljica" na Sljemenu. Oduševljen sam bio kad sam vidio da se sa snjegom, kojeg nema u radijusu od 500 kilometara, prekrilo kompletno sivo brdo zvano SLJEME. Novaca utrošenih – 24 000 000 kuna (slovima: DVAJS ČETRI JEBENA MILIONA KUNA). Kažu austijanci da je ne postoji trka u skijaškom kupu koja je tako luksuzna. Spavanje u hotelu Westin sa 5 zvjezdica – besplatno. VIP lože i sve u VIP ložama – besplatno. Prijevoz od hotela do Sljemena pod policijskom pratnjom i to kroz sve semafore...ka da je doša Barac Obama sa punicom pa ide u Samobor na kremšnite. Pobjednici 42 000 eura i valjda tamburaški ispraćaj na avion koji uzlijeće okomito na tlo...ka jebeni "Herijer". Još sam bio oduševljeniji kad sam vidio pomodne horde "poznatih" kako u markiranim skijaškim i zimskim jaknama paradiraju na nevjerojatnih i gotovo sibirskih +7 stupnjeva celzijanera...a istovremeno, kraj staze, 2 medvjeda u potkošuljama ispijaju pivo i čude se koja se to pička materna dešava oko njihovog sivog brloga.
Sad kad je sve završilo...sad je za očekivat poskupljenje grijanja u gradu Zagrebu i ostalih režija...pa da vidiš onda kuku lele. Al ako i ne budete imali para za režije, uvijek si možete međusobno podjeliti mačeve..."Arena" u Zagrebu ionako postoji.

07.01.2012. u 19:38 • 11Reci i ti nešto • Printaj i djeli po selu • #

ponedjeljak, 02.01.2012.

TURIZAM PO LIČKI

Čitam neki dan na kompujteru, na nekom portalu, kako su u Dubrovniku razočarani australskim turistima. Kažu doslovce "Turisti iz Australije su pijani, drogirani i ludi, bolje da nisu ni došli!" . U daljnjem tekstu ka nešto da će poraditi na tome da se to spriječi.
Cijela naša država daje dojam ka da smo svi kompletno pijani, drogirani...a to da smo svi skupa ludi, to nije ništa novo. E al kad su u goste došli isti takvi ka što smo i mi sami, e to nam smeta. Nema majko što nama ne smeta. Kad smo mi koga pohvalili? Ama nikad nikog u pičku maternu. I Bogu bi našli manu samo da oće da navrati u goste.
Kako nam gospodarski razvoj ne počiva na proizvodnji i izvozu, ostaje nam jedino turizam a evo i u njemu smo počeli pomalo uvoditi kategorizaciju pa nam tako ne paše pijani gost...drogirani gost...ili nedaj Bože da je lud, i takav nam smeta.
U skladu sa svim navedenim, sam sebe proglašavam direktorom LIČKE TURISTIČE ZAJEDNICE. Lika, kao turistička destinacija, nikad nije birala. Nama su dobro došli i PIJANI (nemere bit pjaniji od nas ličana da jebe mater svoju...kad nema ničeg nama dobra i kiselina iz akumulatora), DROGIRANI (načelnik u Saborskom se zašvika bunikom da je mjesec dana gleda gdje bijeli miševi ganjaju crne mačke dok dve medvjedice izvode striptiz kraj crvenog stojadina u dvorištu... tako da ni drogiraniji od nas ne mogu biti) i na kraju LUDI (svi znate kako se Joso Mraović zdravi kad pruži ruku). Dakle...ako ih neće Dubrovnik...pošaljte ih knami u Liku. Od turističe ponude, Lička turistička zajednica, kojoj sam ja na čelu, nudi
1. Šetnja minskim poljem – za vrlo malo eura nudimo šetnju minskim poljem. Grupe od po 10 stranih turista puštamo u šetnju minskim poljem dok ih naš lički turistički vodič preleće zmajem i kroz megafon objašnjava ljepote ličkog kraja. Preživjelima na drugoj strani organiziramo tuširanje vatrogasnim šmrkom i dva dec vrele rakije iz kotla te papirnatu diplomu kojom se potvrđuje da je prošao kud niko nije.
2. Pucanje iz kalašnjikova – za vrlo malo eura nudimo pucanje iz kalašnjikova u neke od ponuđenih partizanskih bisti. U ponudi su i svjetleći metci, naravno uz doplatu. Događaj je organiziran u parku "Dr. Franjo Tuđman" gdje je također bista od navedenog. Turistima se prije pucanja izdaje usmeno upozorenje da se ne smije pucati u bistu dr. Franje Tuđmana a ukoliko se greškom koji hitac i zaleti u navedenu bistu, naš lički vodič će vas upozoriti riječima:"Ama ne u Tuđmana, pička vam materna!!!"
3. Ispijanje piva ispred trgovine – za vrlo malo eura možete i sami biti dio stare ličke tradicije. Ispijanje piva ispred trgovine i otvaranje iste na štok od vrata, samo je jedan od jedinstvenih osjećaja u našoj ponudi. Nakon 3 ispijene pive, režemo na tanko dvajs deka parizera kao autohtono ličko jelo. U ponudi, kao dodatak, imamo i "Svađe ispred trgovine" gdje sudjelujete u žustroj raspravi na temu "Partizani ili ustaše".
4. Češkanje medvjeda po jajima – ova ponuda spada u adrenalinski turizam. Pod budnim okom našeg ličkog vodiča koji vas promatra kroz dvogled sa udaljenosti od cca 200 metara, mi vam nudimo nezaboravan osjećaj češkanja medvjeda po jajima. Specifičnost ove ponude je u tome što prilikom češkanja, medvjed ima osmjeh na licu u što se možete uvjeriti za vrlo malo eura. Uramljena slika vas kako češkate medu po jajima, je naravno, dostupna za vrlo malo eura.

5. Bacanje kamena s ramena – u ponudi je uključena nabava kamena te montaža istog na vaše rame. Vaše je samo da ga bacite što dalje, naravno za vrlo malo eura. Obliji kamen se naplaćuje dodatno.
6. Krađa drva – za vrlo malo eura iskusite stari lički tradicionalni običaj. Iskusite poseban osjećaj rezanja drva u 11 navečer dok vas sova gleda sa susjednog bukvića. Za dodatnu uplatu u stanju smo otjerati sovu. U slučaju dolaska lugara i policije, mi vas ne poznamo.
7. Flaša u glavu – u ovoj specifičnoj turističkoj ponudi, nudimo vam za vrlo malo eura jedinstven osjećaj flaše u glavu u jednom od nekoliko ličkih narodnjačkih klubova. Oko ponoći organiziramo paranje košulja te masovno grljenje sa okupljenim mnoštvom. U jutarnjim satima, kada se klub zatvori, organiziramo pjevanje domoljubnih pjesama na engleskom jeziku, pa se tako pjesma "Zovi samo zovi, svi će sokolovi" na engleskom pjeva "Call just call, all birds will"

8. Bandži džamping – u svijetu popularni "bandži džamping" je popularan i kod nas, sa jednom vrlo karakterističnom razlikom a ta je da se kod nas bacate također sa mosta ali za noge vam nije vezana elastična sajla već obična kruta s kojom inače izvlačimo drva. Morate znati da u ovoj ponudi garantirano ostajete bez obje noge ali u podnožju vas čeka naš lički doktor koji vam paralelno sređuje lažnu braniteljsku mirovinu i to sve skupa za vrlo vrlo vrlo malo eura. Uistinu ne možete reći da ne mislimo na sve, zar ne?
9. Gađanje nogometnog sudca – za vrlo malo eura možete iskusiti kako je to zašiljiti kamen u glavu sudcu četvrte županijske nogometne lige. Za dodatnu uplatu prevodimo na engleski psovke koje možete uputiti sudcu. Npr "Sudac, pičkat materna neotesana!" na engleskom ide "Judge, pichat motherina neothesanna!"
10. Ribe na dinamit – tradicionalni lički ribolov na dinamit možete iskusiti samo kod nas, naravno, za vrlo malo eura. Na udicu zakačen plastični eksploziv bacate sa štapom u rijeku Gacku baš kao što to radite i doma. Na vodičev znak zalježete u dno čamca dok on putem daljinskog upravljača detonira plastični eksploziv. Uz dodatnu nadoplatu nudimo pucanje iz kalašnjikova u isplivanu ribu na površini. Od onog što je ostalo od ribe, radimo riblji paprikaš koji je gratis uz naravno malo doplatu u eurima.
11. Sudjelovanje na sahranama – za vrlo malo eura nudimo vam šetnju u koloni sahrane, lokalnog 80togodišnjaka. Sudjelovanje na karminama je također gratis uz malu nadoplatu, naravno, u eurima.
12. Klanje prasaca – za vrlo malo eura nudimo držanje prasca nerasta od 300 kila za zadnje noge. Uz sitnu doplatu u eurima organiziramo vam i furenje pokojnog prasca u koritu sa vrelom vodom. U cijenu uključena kanta i vrela voda u ograničenim količinama. U kasnim večernjim satima možete probati i čvarke po simboličnoj cijeni od 120 eura pola kile. Sol gratis uz malu nadoplatu, u eurima naravno.

Što je najbolje...sad kad gledam napisano...i mene samog privlače pojedine ponude.

02.01.2012. u 20:40 • 14Reci i ti nešto • Printaj i djeli po selu • #

ponedjeljak, 26.12.2011.

2012?

Kažu da će iduća 2012 godina biti vrlo jebena...i to vrlo vrlo vrlo jebena. Tako kažu svi ekonomski analitičari i svi koji imaju veze sa ekonomijom, bilo da su svoju diplomu na ekonomskom fakultetu platili...bilo da su učili...a viđamo ih na tevejcu u zadnjih 20 godina.

Interesantno je kako je sve krenulo u kurac u zadnjih 20 godina. To nas i nebi trebalo čuditi s obzirom da su nam vojsku vodili književnici, vozači autobusa, vodoinstalateri...a ko nam je sve vodio državu to se ni prebrojat ne može. Tvornice su nam vodili ljudi koji sa proizvodnjom imaju veze ka princ Čarls sa kokošima moje susjede babe Ruže. Ekonomske fakultete su nam pozavršavali mladi ljudi uz pomoć eura kojima su plaćali ispite i diplome te se kasnije isti uhljebili u državne strukture kao vodeći ekonomi. Turističku politiku su nam vodili ljudi koji ne znaju engleski jezik a dam se kladiti da im se i komunikacija na materinjem svodila na neartikuliranim glasovima koji sliče komunikaciji dvaju kromanjonaca. Poljeprivrednu politiku su nam vodili ljudi koji ne razlikuju lubenicu od krumpira a za kukuruz misle da je protupješačka mina. Stočarsku politiku su krojili oni koji i dan danas misle da krava ide na duracel baterije i da pri mužnji krave zna kroz vime katkad udarit struja pa da se iz tog razloga nose gumene čizme kad ideš kroz štalu...radi uzemljenja. Ribarenje i ribarsku politiku su vodili oni koji misle da šarana najviše ima dalmatinskom arhipelagu dok su uvjereni da brancina i orade najviše ima u gornjim tokovima rijeke Save i to na dubinama većim od kilometar.

Lokalne male gradove i mjesta su nam vodili čobani koji imaju 2 razreda osnovne i kojima je najveći uspjeh, u doprinosu razvoja njihovog malog mjestašca, postavljanje ukrasa u vidu treptajućih žarulja, povodom novogodišnjih blagdana. Razvoj školstva se prvenstveno bazirao na konstantnom štancanju knjiga i to tako da svake godine moraš kupiti druge knjige jer one od lani ne vrijede...jer eto...jedne godine su 2+2=4...a iduće, ko zna. Bolnice nam izgledaju ka ruski kazamati. Odeš na operaciju krajnika a kući se vratiš u invalidskim kolicima jer eto...oni su operirali pacijenta pod brojem 2734 kojem se trebaju odstraniti noge a baš se iznad vašeg kreveta greškom našao taj broj...jednostavno nismo pacijenti sa imenom i prezimenom nego sa brojevima kao zatvorenici. Zimske službe nam zimi iznenadi snijeg...a vatrogasce ljeti požar, koji taj isti požar onda gase grabljama jer eto...ne lete nam vojni MIG-ovi da bi nam kanaderi letjeli. Vojska nam nikad jadnije nije izgledala. Da nas napadne afričko pleme mi se obranili nebi. Doduše...mi smo valjda jedina zemlja na svijetu u kojoj je civilno stanovništvo bolje naoružano nego matična nam vojska...kako znam?...pa što tu imaš znati...MUP svake godine ima akciju ZBOGOM ORUŽJE kojom se potiče stanovništvo da vrati naoružanje iz rata, a ta akcija da je uspješna nebi trajala već 15 godina. Pa nije narod lud. Ne vjeruje narod nikom jer je otimačina i pljačka u državi na tom nivou da si jedino siguran ako ispred vlastite kuće sjediš sa mitraljezom dok ti pas sa strane u zubima drži razvučen redenik municije i čeka naredbu "Gari, puštaj redenik!"...inače su ti u stanju preko noći i kuću ukrasti pa se u jutro probudiš sa ulovljenim mrazom oko muda dok ti kraj kreveta stoje 2 krave koje su zaboravili. Dok smo u bivšem komunizmu strepili od onih milicajaca jer su pendrečili sve što se kreće (ljudi) i ne kreće (spomenike), današnja policija ima funkciju da promovira najnovije škode i toyota terence kao službena vozila ...dok im pendrek služi kao modni detalj. Zato smo prije mogli u šetnju u 2 u jutro a sad već u 10 navečer ležiš u lokvi krvi jer si eto šetao kud ne smiješ...a pustiti dijete samo, je jednako znanstvenoj fantastici. Zainteresiranost mladog čovjeka da nauči raditi nešto vlastitim rukama je ravno nuli. Ka da bi ga ubilo da primi čekić u ruke...al zato prodat ćaćin čekić za 20 kuna pa onda u kladionicu i dat svih 20 kuna da će Dinamo dobit Reala...to da. Najpenzionirana smo nacija na zemaljskoj kugli. Sa 40 godina si već u penziji a to što još biku rep moš iščupat...to je bikov problem a ne državni. Branitelja u državi 500 000...ka da nas je 91-e napala Rusija i Amerika zajedno...+ još koja vanzemaljska vojna formacija. Dovoljno ti je 1 dan sjediti u saborskoj klupi pa da imaš pravo na saborsku mirovinu koja je u visini tolikoj kao da si 120 godina po 10 sati na dan vitlao daske na pilani. Ima toga još ohoho...od toga da je i narod kao narod poblesavio pa se napodizao kredita ka da su isti džaba...ka da će banka reći – "Nemaš za vratiti!?!?!? Ama jel to kad bio problem!? O jeba ga ti, pa vratit ćeš kad budeš mogao! Aj sad lagano kući i pozdravi ženu i djecu".

Da ti sve ovo navedeno netko ispriča za, recimo Njemačku...pa da te nakon toga pita – "Aj dođi radit ovamo?"...poslao bi ga u tri pičke materne i reka sam sebi – "Jebatja tu Njemačku...to sjebana država do kraja!". E...a mi u takvoj državi živimo.

I sad dođemo do 2012-te i pitanja kakva će biti. Matematički gledano...od 1991 pa do sad krivulja se vidljivo strmopižđljuje prema dolje i samim tim nema potrebe da se pitamo hoće li uzlazno – neće. Razlika između optimizma i ludila je vrlo tanka. A pošto smo mi lud narod jer samo lud narod može trpiti sve gore navedeno, ima mjesta i za optimizam.

Želim vam sreću općenito.

p.s. Ako ništa, zajebanciju nam nitko ne može oduzeti ;)