nedjelja, 02.11.2014.

Bauštelac budućnosti


Ima toga, dok sam ka student radio u nekom skladištu, opizderili šoferima čipove u dostavne kamione. Mi se tad smijali da koji će im kurac čipovi u kamionima, kad nije dugo trebalo da skužimo. Ovaj jedan se vratio sa dostave pa veli:

- O majku im milu jebem!
- Što je?
- Stade ja sa kamionom da se poserem u nekoj birtiji… kad zvoni mi mobitel… veli ovaj sa druge strane „Zašto si stao sa kamionom?“
- Sereš???
- Slušaj…. velim ja njemu da sam stao da se poserem a veli on meni „Ne muljaj, pali kamion i dostavljaj robu!“

Neki dan sjednem sa frendom na kavu, veli on da ovi njegovi u firmi, znaju gdje je, a izgleda da znaju i što priča. Aj zamisli? Došla vremena kad poslodavcu nemoš opsovat ništa, sve čuju pomoću tih čipova kojih su posijali da ni sami ne znaju gdje ih sve ima. Majke mile ako nas neće natjerat da naučimo jezik gluhonijemih, pa kad te gazda raspizdi, okreneš se prema kolegi u autu i kreneš mu mlatarat rukama a on nek pogađa:

- Je-bem… ga-zdi… de ponovi ovo zadnje?
- (maše rukama)
- Ki-šo-bran… kišobran?
- Koji kišobran jebo te kišobran, gledajde što ti mašem!?
- Ma-ter… aaaaaaaaaa jebeš gazdi mater!

Iščipirat će nas sve, ka pse u veterinarskoj stanici. Neš moći pijan ni zalutat na putu kući, kad te nađu, samo će te odvest kod prvog doktora, ovaj će skenirat čip i odma će ti zvat ženu:

- Gospođo, doveli su vašeg Milu, možete doći po njega!
- Jel pijan?
- Pa ovaaaaj…
- O majmunsko pijandursku mu majku jeb…

Sve ide ka apsolutnoj kontroli. Tako će biti i u baušteli, sve radnike će čipirat a na šljemove im staviti kamere ka američkim marincima. Normalno, nema više šefa gradilišta, to se ukida, ima samo upravljačka soba gdje jedan sjedi i nadzire radnike na više gradilišta:

- Ibro, ne zabijaju se čavli tako!
- Što vas boli kurac kako ja zabijam čavle!?
- Krivo zabijen čaval se krivi, onda ga baciš, a to su gubici za firmu… i ne pokazuj mi iza leđa prst srednjak!!!
- Nisam pokazao nikakav prst srednjak!
- Ne seri, vidim sve sa Mehe koji stoji iza tebe!
- Meho… daj se ustranu, jebem te glupa!

Znat će i što se pije

- Mile, jel ti to piješ pivu na poslu???
- To je sok… samo što je u pivskoj flaši!
- (iz šljema izlazi sonda, ulazi u bocu i vrši analizu) A sok jeli?

Jel oplata visi ili ne:

- Žare… oplata ti nije vertikalna!
- Oko vara šefe!
- Možda tvoje i da jer (sonda sa šljema analizira vid radnika)… jer je upravo potvrđeno da imaš dioptriju, lijevo oko -3 a desno… za desno ne možemo utvrditi vid!
- Normalno jer desnog nemam!

Kad dođe mikser pun betona pa ostane kubik viška:

- Pere… što radiš to?
- Osta kubik viška pa ga dajem dečkima sa susjednog gradilišta!
- (čip unutar miksera analizira) Ostalo je točno 1,2 m3 betona i za njega su ti dali 100 kuna!
- Nije 100 neg 50!
- Čip u tvom džepu kaže drugačije!
- O majku vam jebem, najbolje da delam u tangama!
- I njih smo čipirali! Imaš one roze na medvjedića!
- Nisu to moje, ženine su!!!
- Ženine? Zašto ih onda sad nosiš?

Nema šanse ni da zaspeš na posao mada si namjerno isključio alarm na mobitelu, jer pas kojeg imaš, oni su ga isprogramirali da laje:

- AV AV AV AV AV
- Žućo, pa pička ti materina tebi i lajanju!
- AV AV AV AV AV

Kad vide da ne trzaš, prebacuju Žuću u mod „Grizi jaja“

- (šnjof šnjof šnjof, Žućo traži jaja, nalazi ih) ŠČEEEEEP
- Žućooooooooooooooooooo!!!!!!!!!



Neš više moć ni lagat da ti je baba umrla kako bi dobio slobodan dan:

- Evo mi javili, umrla mi baba, moram kući!
- Ne ideš nikud!!!
- A baba?
- Baba čipirana 2054-te… čip aktivan, znači baba živa! Ali… kući možeš ići!
- Kako sad mogu ići?
- Prije 5 minuta ti umrla punica!
- Punica!?!? Mogu počastiti dečke na baušteli?
- Samo sokom!
- Možel onaj radler?
- Može, spada pod sokove!

Kad se prisere ovome što dela na bageru:

- Ja bi iša srat!
- Poseri se u kabini!
- U kabini???
- Ako si se mogao posrati našem direktoru na stol, možeš i sam sebi u kabini!
- Nisam mu se ja posrao na stol!
- Ti si jedini vegetarijanac na baušteli!
- Pa što onda!?
- Takvo je i govno sa direktorova stola, slamnato… a imamo i DNK analizu govna + tvoj uzorak krvi. Rezultati govna i krvi se poklapaju 99,999999999999999999999999999%
- Imal još štogod u tom mom govnu kad ste tako pametni?
- Ima, našli smo spermu… no ne smeta nas vaša seksualna orijentacija, mi smo proeuropska firma!

Najebali smo... neki već jesu.

Autor: Bloger Krule
02.11.2014.

02.11.2014. u 13:20 | 8 Komentara | Printaj i dijeli po selu | Link do ovog posta | ^

nedjelja, 26.10.2014.

"Uvijek biraj manje zlo"... dokle više, ćaća ga jeba!?


Iskreno, jebo ti život koji se svodi na biranje između manjeg od dvaju zala. Htjeli vi priznat ili ne, svi mi živimo na takav način. Uvijek moraš odabrat manje zlo, nikad, majka ga mila jebla, da biraš nešto dobro. Evo recimo političari… kad god su neki izbori, ti moraš izabrat manjeg kretena od njih dva, pa mi uvijek biramo onog koji manje krade. To nam je glavno geslo:

- Ovaj je dobar, on manje krade od one budale!

To što veća budala ukrade 100 milijuna a „manja“ budala 50… to nam je utjeha. O krutejebo i utjehe.

Kad kupujemo polovnu olupinu od auta, opet biramo manje zlo:

- Bolje nek on ne prolazi eko test… nek zagađuje ka PLOMIN 1, neg da mi troši 10 litara ulja! Nek suklja ižnjeg 7 metara dima, ionako kad vozim nema nikog iza mene!

Kad kupujemo mlijeko:

- Bolje ovo nepoznatog porijekla iz Černobila po 4,56 kn/litra neg ovo domaće po 7 kuna!

Napraviš pudin od tog mlijeka, drugi dan se čudiš što ti izbio kurac na čelu.

Kad zimi biraš na što ćeš se grijat, onda procjenjuješ ukućane:

- Baba… baba se nikad nije grijala a ionako je u crnini, nek stane na balkon kad je sunčano, crna boja vuče nase toplinu, biće joj toplo. Žena… ona pocjel dan dela, ionako je kod kuće nema… a ja… jać uć u kravu i glumit tele, neće krava ni skužit a men će bit toplo.

Kad treba na more:

- Bolje u našoj lokalnoj rječici neg u Dalmacju za 3 iljade kuna!

Pa ležiš zavaljen u lokalnoj rječici, ispijaš pivo po 3,56kn/komad (marke „Karcinom“) dok ti pastrva liže jaja… jer i ona razmišlja „Bolje da ližem neoprana jaja neg da okolo lovim insekte po površini vode“… sve je povezano. U jutro te nađu mrtvog dok te slap prevrće ka veš mašina.

Kupovne cigarete malo ko više da puši, svi imaju osobne dilere za duvan:

- Stari, znaš kaki duvan nabavljam… e… pušio bi ga Bob Marli!
- Pošto kila?
- 90 kuna!
- Kašlješ li od njega?
- Ne… jer mi lani otpala oba plućna krila!
- Nabavi meni 3 kile!
- Oću ako neumrem!

Kad idemo u kino, biramo filmove koji duže traju jer za istu cijenu dobijemo duži film:

- Ajmo gledat „Sotonizirana sjekira 2. dio“!?
- A što ne „Alimentacija poludjelog oca 4. dio“?
- Sjekira traje sat vremena duže!

Rusija je trebala napast Ukrajinu da bi mi kupovali mandarine po 3 kune kila ka što se prodaju na fejzbuku jer je EU roknula zabrana izvoza za Rusiju:

- Oš kupit banana po 9 kuna kila?
- Oću, al kad Rusija napadne Južnu Amerku… biće onda banana iz doline Neretve po 3 kune kila!

Hlače kad kupujemo:

- Oćete ove po 600 kuna il ove po 120 kuna?
- Dajdem ove po 120 kuna! Kolko se skupljaju u pranju?
- Skupljaju se 90 %!
- Odlično, dajde 2 para… jedne meni i jedne mom malom što ide u 1. razred!
- Ali velike su za njega!?
- Opraće se pa će bit taman!



Kruh isto tako:

- Oćete intergralni po 12 kuna?
- Jok… dajdem ovaj polubjeli po 6 kuna da umrem ka čojk… a i jeba me integralni, nikad nisam volijo matematku!

Zimske gume na autu:

- Poštot je zimska guma?
- 350!
- Dajdem jednu… i to prednju ljevu!
- Što baš nju?
- Kad me murja zaustavi, uvje gleda u tu stranu!

I kredite dižemo a da biramo manje zlo:

- Za ovaj vam trebaju 2 jamca, a za ovaj 2 bubrega!
- (reže se po bokovima i vadi oba bubrega, ŽVEEEEEEZ njima os stol) Evo ih, dajde kredit!
- Pardon… i jetra!
- E jebi ga… nemam jetru!
- Kako nemate?
- Nema pola sata da sam digo kredit… al u banci preko puta vaše!
- Ajte vi u tu banku, donesite jetru… taman ja do tad priredim papire!
- Oćel mi dat jetru?
- Imate li slezenu?
- Imam!
- Onda oće!

Sarma se prije spremala da se u nju nakrka mesa, a danas za ručkom glavni komentar:

- Stara, što umota ovoliko riže u list kupusa, zec ga jebo!?!?

Teleoperateri nude svakakve pogodnosti:

- Dajde ti meni ipak ovu tarifu „Super Pokojni“
- Ali to je samo ako vam je netko od bližnje rodbine pokojni!
- Znam znam… zato i velim dam daš tu tarifu!
- Ko vam je pokojni?
- Jutros punicu gurno sa balkona!
- Pa što ne velite, imamo mi i tarifu „Super Pokojna Krvopija“
- Znam… žena mi ima tu tarifu!
- Znači, majka vam je pokojna?
- U JEBOTE!?!?!?


Valjda će doć i taj dan kad ćemo ka ljudi, od 2 dobra moći izabirati ono bolje dobro... ako ne za par godina... ono bar kad kompletan Svemir ode u pizdu materinu... bolje i tad nego nikad.

Autor: Bloger Krule
26.10.2014.

26.10.2014. u 13:55 | 8 Komentara | Printaj i dijeli po selu | Link do ovog posta | ^

nedjelja, 19.10.2014.

Ličanin na putu u New York (3. i zadnji dio)


Mili je visila vilica dok je gledao u "Kip slobode". Sto posto je bio uvjeren da se radi o King Kongu sve dok nije došao Mtomba i pridružio mu se uz ogradu:

– Mtomba moj… gledajde King Konžine kolikački je! – čudio se Mile prikazu ispred sebe.
– Mile, nije to King Kong… to je spomenik koji se zove "Kip slobode".
– Kip slobode!?
– Je… Kip slobode.

Brod je pomalo pristajao u luku a Mile je cijelo vrijeme nagovarao Mtbombu da odu do Kipa Slobode, pa ako kip nikome ne treba da ga on sasječe, jer kako Mile reče:

– Moj Mtomba, utoj kipini ima željeza edno 500 tona… to ako srežemo, jab to sve u Liku nekako odvuka i proda. Para bi imali više neg Ronalno i Messi zajedno!
– Pa ne možemo Mile rezat Kip Slobode… pa jebem ga ja! – ljut bi već bio Mtomba.
– O jeba ti ja vaku zemlju. Ja sam lani pobra edno 20 partizanski spomenika u Lici, sve bronca bila… kad sam doša sa traktorom i u prikolci 20 partizana, ovi su na otkupnoj stanci dizali ruke uzrak u znak predaje, mislili su da ih napadam. Reko što ste digli ručerde uzrak, pa nisu pravi neg brončani. Fini sam para pobra taj dan.

Mile i Mtomba su se iskrcali sa broda. Mtobma je dobio 7 slobodnih dana, a vidjevši da se Mile baš i ne snalazi dobro, odlučio je sa njim provesti svih 7 dana što je Mile sa oduševljenjem prihvatio. Došli su do prve ulice te odlučili taksijem otići do hotela u kojem Mile odsjeda, hotel se zvao "Hilton" što je i pisalo na brošuri koju je Mile dobio uz nagradno putovanje i sve ostale karte.

– STANDEEEE, JEBAT JA MATER ŽUTU… DIVLJU!!! – bacao se Mile pred njujorške žute taksije.
– Mile, ne zaustavlja se taksi tako. Samo lagano ruku digneš i on će te vidjeti – objašnjavao je Mtomba te laganim dizanjem ruke navukao na sebe pažnju taksiste koji im je stao.
– Kume, vozi nas u hotel "Klinton"! – važno reče Mile taksisti.
– You mean "Hilton"!? – upita Milu taksista.
– Tako je, KLINTON! – potvrdi Mile svoju grešku.

Dok su se vozili, Mile je u čudu gledao kroz prozor taksija, jer nikad u životu nije vidio toliko afroamerikanaca odnosno crnaca.

– Moj Mtomba, ja sam mislijo das ti jedini garavi čojk kojeg poznam… al vide sad ovo!? – iščuđavao se Mile, te nastavio - Pa Mtomba, majka ga jebla, esul ovi svi tebi štogod u rodu? Majket Božje, pa smračilo se kolko ih ima!
– Mile, nisu mi ništa u rodu! – rekao je Mtomba okrećući očima.

Vozikali su se tako njih dvojica, a Mile je opet, ovaj put njujorškom taksisti, objašnjavao kako je 91.-e sam trčao na JNA tenk, te mu skinuo obje gusjenice koje je kasnije utopio na otkupnoj stanici po vrlo povoljnoj cijeni. Mtomba je drijemao, nisu ga zanimale Miline priče jer ih je ionako sve znao… a onda… onda je Mile skočio sa sjedala i dreknuo:

– STANIDEEEEEEEEEEEE MAJKA TE JEBLAAAA!!!! HALT!!! STOP!!! – urlao je Mile ko lud na ,ono malo stranih jezika što je znao ("Halt" i "Stop").
– Što je bilo!?!? – skočio je Mtomba sav krmežljav.
– Vide ovo, suncelti Božje poljubim!!! – oduševljeno je pokazivao Mile na stabla u njujorškom centralnom parku.
– E pa što!? To je najpoznatiji njujorški park. – reče Mtomba, iznenađen time što su morali stati.

Taksi je stao sa strane, a Mile izašao van te digao bunker od auta gdje su mu stajale stvari. Nisu prošle ni 2 minute, Mile je sa ganjc novom motornom pilom rezao najdeblje stablo iz parka. Zvuk motorne pile, inače neuobičajen za njujoršku sredinu, prodorno je parao zrakom. Stablo je palo sa vrlo točnom preciznošću točno tamo gdje je Mile zamislio, pri tome poklopivši piknik ručak jednog mladog njujorškog para.

– Ekskjuzmi pipl… aj nekad promašim bat vud palo egzaktli ver aj vont! – ispričavao se Mile mladom paru na uništenom im piknik ručku.

Iz torbe koja je bila u taksiju, Mile je izvukao sajlu te u dva poteza zakačio stablo za taksi. Sve je bilo spremno da se trupac odvuče do hotela, no naravno tu su već bile najmanje 24 policijske patrole koje su Milu sa lisičinama na rukama strpali u auto i odvezli u policijsku postaju. Mile nije bio oduševljen vlastitim hapšenjem.

– Jeba vam ja majku amerčku, kaka ovo država kad ni drva nemoš rezat! – vrištao je Mile iz zatvorskih rešetki policijske postaje.

Oko jutarnjih sati, Mtobma je platio jamčevinu i sve kazne koje je trebalo poplaćati. Mile je bio slobodan, ali jako ljut.

– Jeba ti ovu državu moj Mtomba! Pa ja sam kodkuće izvuka trupaca da sam presta brojat nakon broja 2 864, a ovdje me jebu za edan trupac!

Nekako su uspjeli doći do hotela "Hilton". U hotelu "Hilton" su ih dočekali sa pićem dobrodošlice, jegermajsterom natočenim u epruete!

– Pa štostem piće sasuli u apruetu, žaračem po vas guzičetini namlatlo, pa ja ka da pijem u nekvom labartorju. Pit piće iz apruete!?!? Još mi naspite u mensuru pa da i ižnje pijem, ćaća vas ludi jeba da vas jeba. A lude države u pičku maternu!

Mtomba je Milu tih nekoliko dana što je ostalo, vodio po njujorškim znamenitostima. Kad ga je doveo pred zgradu UN-a i kad je Mile vidio našu hrvatsku zastavu, odma je zaorila pjesma:

– ZOVIIIII SAMO ZOVIIIII…. SVIIIIIII ĆEEEE SOKOLOOOOOVIIIIIII….

Provozali su se i kroz Bronx, opaku četvrt, a Mile cijelo vrijeme glave iz auta nije digao jer toliko pak afroamerikanaca u životu vidio nije a svaki je opako izgledao. Bili su i kod Kipa slobode, no Mili na pamet nije padalo da izvlači brusilicu iz torbe jer je već zbog trupca nadrapao. Kad ga je Mtomba provodao kroz kinesku četvrt, Mile je ostatak dana proveo na apaurinima jer nikad u životu nije vidio Kineze a ni općenito ljude žute rase pa je bio u velikom šoku. Bio je Mile i kraj najvišljeg neboder u gradu, Empire State Buildinga, pa je reka da bi bilo pametno da se jedna ovakva zgrada napravi u Lici gdje bi svi Ličani stali u nju i svi skupa živjeli al mu nikako nije bilo jasno gdje bi ljudi onda razvukli štrik i sušili veš.



Nema gdje nisu bili i što vidjeli nisu. Mile je bio pun dojmova. Predzadnji dan obilaska grada vratili su se u hotel tek oko 8 navečer i jedva ušli u njega od silnog osiguranja koje je bilo oko hotela. Mile je već navikao na njujorški standard pa je bio uvjeren da je hotel opljačkan pa zato toliko policije i svega. Ušao je u lift, te krenuo na 29-ti kat na kojem je imao sobu. Lift je stao, a Mile izašao i krenuo prema svojoj sobi, no opet, toliko policije i nekih ljudi u crnim odjelima nikad nije vidio. Čak je mislio da je njemu netko provalio u sobu i iz torbe mu ukrao motornu pilu. Približavajući se vratima svoje sobe odjednom se pojavi mnoštvo ljudi od kojih 5-orica krenuše ravno na Milu. Jedan ga je primio za kragnu i nabio na zid hodnika dok su ga ostala četvorica pretresala.

– Ama ljudi što vam je!?!? – drečio se Mile.

Sve bi još nekako dobro i prošlo da jedan od ove 5orice nije Milu udario po glavi… e… tu mu se prelila čaša. Jednim udarcem sa otvorenim dlanom je zakačio dvojicu koji su instant pali u nesvjest. Preostala trojica su se odmaknula, no nedovoljno brzo jer Mile je i njih trojicu išamarao, sve sa otvorenim dlanom, te svu trojicu spremio u nesvjesticu. Adrenalin je kolao kroz Milu brzinom obrušavajućeg sokola. Svih 5 ih je spremio na pod, okrenuo se, a ispred njega je stajao još jedan čovjek… crnac…. fino obučen… malo mršav...

– Hellooo… I am Barac Ob…
– Jeba ti ja mater da me neš iti napasat! – reče Mile te otvorenim dlanom sasu šljagu čovjeku ispred sebe.

Nakon što je udario i šestoga te ga spremio u nesvjesticu, Mili je odjednom pao mrak na oči, netko ga je udario, te se srušio na pod.

Mile je pomalo dolazio sebi. Jedva je otvorio oči, a svjetlost koja je udarala kroz prozor totalno ga zasljepila.

– Mile moj jesil mi dobro!? – začu Mile poznati glas.

Bila je to Milina žena Kata, a Mile nakon što je uspio otvoriti oči, vidje da se nalazi u vlastitoj kući u Lici!

– Kato moja, dat sad idem pričat kakav sam san ima, neb mi vjerovala! – veli njoj Mile uvjeren da je sve sanjao.
– Kakav san moj crni Mile… pa ti ode u Nju Jork i ošamari precjednika Amerke, onog Baraka Obamu. Odsjeo čojk na istom katu hotela ka i ti!



– Još on meni veli "Helou, ajm Barak Ob…", al jebga Kato, ja sam njega već kod drugog slova "B" tako ošino dasum zubi letli po podu. Nego, ko me vratio nazad?
– Nesrećo jedna, deportirali su te nazad u Hrvatsku istog trena i to vojnim avionom da te se što prije riješe!
– Kato?
– Štoe?
– El me voliš?
– Znaš da da.
– E pa jebeš ti onda svu Amerku!

THE END

Autor: Bloger Krule
19.10.2014.

19.10.2014. u 18:55 | 5 Komentara | Printaj i dijeli po selu | Link do ovog posta | ^

<< Arhiva >>

< studeni, 2014  
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30


TRILOGIJA
"Obrana i zaštita od gluposti"

Image and video hosting by TinyPic
Sve 3 knjige su stale u jednu, ovaj put u podeblju "TRILOGIJU" koja ima 464 stranice. Sve ono najbolje sa bloga je u njoj. Neki su je pročitali, kritike su i više nego dobre... no to je sa satirom tako, nju il voliš il ne voliš... baš nešto kao tripice.
Ko poludi i odluči da bi rado knjigu, nek se slobodno javi na mail:

bloger.krule@gmail.com

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Anketa za tjeranje mozga na pašu

Kad pojedem 6 kanti kompota od bunike, krenem trčat gol oko kuće i derem se::
 
pollcode.com free polls


OVAJ BLOG TRENUTNO ŠPIJUNIRA VAS:
 
A OVOLIKO VAS JE SVEUKUPNO NAVRATILO OD KAD JE BLOGA:
brojac poseta


brojac posjeta

ARHIVA SVIH TEKSTOVA:

Studeni 2014 (1)
Listopad 2014 (2)
Ožujak 2014 (1)
Veljača 2014 (1)
Siječanj 2014 (3)
Prosinac 2013 (2)
Studeni 2013 (4)
Listopad 2013 (2)
Kolovoz 2013 (2)
Srpanj 2013 (4)
Lipanj 2013 (4)
Svibanj 2013 (2)
Travanj 2013 (1)
Ožujak 2013 (1)
Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (4)
Prosinac 2012 (5)
Studeni 2012 (1)
Listopad 2012 (3)
Rujan 2012 (4)
Kolovoz 2012 (5)
Srpanj 2012 (5)
Svibanj 2012 (2)
Travanj 2012 (6)
Ožujak 2012 (1)
Veljača 2012 (6)
Siječanj 2012 (6)
Prosinac 2011 (2)
Studeni 2011 (2)
Listopad 2011 (4)
Rujan 2011 (2)
Kolovoz 2011 (5)
Srpanj 2011 (4)
Lipanj 2011 (6)
Svibanj 2011 (2)
Travanj 2011 (3)
Ožujak 2011 (3)
Veljača 2011 (4)
Siječanj 2011 (4)
Prosinac 2010 (6)
Studeni 2010 (2)
Listopad 2010 (12)
Rujan 2010 (18)
Kolovoz 2010 (6)
Srpanj 2010 (6)
Lipanj 2010 (7)
Svibanj 2010 (2)
Travanj 2010 (2)





Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se